''ZaBoravLjeni''

''For all people of good heart'' BIENVENUE


16.09.2011.

Novi stih :&

VECERAS CU UBITI OSTATKE SVOJE LJUBAVI UTOPIT CU JIH U MORU KRVNIH SUZA IZ MOGA RANJENOG SRCA UGUSIT CU JIH SVOJIM SNOVIMA KOJE NIKAD NECU DOSANJATI ZAPALIT CU JIH VATROM VLASTITOG LUDILA RAZBIT CU JIH TVOJIM KAMENIM SRCEM

29.08.2011.

Tea

Jednog kisnog dana Tea je setala ulicom grada. Bila je u mantilu i cizmama, koje nisu bile takve da bi je stitile od kise. Voljela je sa seta po kisi. Uvjek je govorila da joj pomaze da odkloni svakodnevne probleme.
Tea je bila ucenica, i imala je petnaest godina. Bila je odlican dzak, dok nije srela njegove plave oci i dok jedno drugom nisu rekli "zdravo". Od tog dana su njeni vidjeli da se sa njom nesta desava. Pocela je da se sminka i oblaci suknje i haljine do tada je nisu mogli izvuci iz farmerki.
A onda je njen otac nasao Kristijanovu sliku u fijoki. Od tada nije smijela da izlazi napolje. Kada joj je kasnijo autobus, roditelji joj nisu vjerovali.
Tea je svakoga dana bila tuznija i tuznija, nije ga mogla izbaciti iz glave, jer joj se pricestio za suze. Jos se nisu ni poznavali a znali su da pripadaju jedno drugome.
Zajedno su setali po kisi, a odma bi Tea rekla "hajmo pod nase drvo". A onda bi dugo sjedili na klupi ispod drveta i pricali.
To je trajalo sest mijeseci.
Sest mijeseci sunca, ljubavi, nezaboravne ljubavi.
Onda su Teu poceli pratiti, a ona je razmisljala o samoci. Pocela je da prica Kristijanu, al je on sve najmanje od nje krio. Zatim je sjedila u svojoj sobi i pokusavala da prica sa svojom majkom, ali ona nije marila za nju. Mama je progovorila sa Teom, a Tea je rekla "cujes li kako se lijepo i tiho cuje".
Kristijan je stalno cekao na klupi ispod drveta, ali Tea nije dolazila. Nije je bilo, i kad bi neko pitao za nju, svi su cutali.
Tea se potpuno promjenila. Drugarice su joj rekle da Kristijan odlazi iz grada. On govori "tu sam nasao i izgubio srecu".
Voz je kretao u 14.00 sati. Ona se vracala iz skole, nije otisla kuci vec na stanicu. Nasla je voz koji je trebao krenuti i nasla je i njega, pune oci suza. Vidio je Teu i iskocio, cvrsto je zagrlio. Oboje su plakali. Kristijan je rekao "stacemo Tea, sta da radimo, da bi smo zivjeli srecno?". Ona ga je gledala i njegove plave oci, a suze su joj postale teget.
Cutala je i jecala.
Voz je vec krenuo "zbogom Tea, mozda cemo se nekad sresti. Ja odlazim a ti znaj da te jos uvjek volim".
Dugo je mahao, a ona je stajala i dugo mahala za vozom. Nekako je nasla put do kuce i odma je otisal u svoju sobu.
Odlucila je da se ubije. Kad su joj roditelji otisli na posao, jos je uvjek sjedila u svojoj sobi i razmisljala. Bio je Petak 13. Usla je u kupatilo i pustala toplu vodu u i usla u kadu. Pocela je histericno da se smije drzeci zivot u rukama, dok je umirala govorila je Kristijanovo ime.
Tea je polako i sigurno koracala u smrt.
Otac je usao u kupatilo i poceo je da vice "ja sam kriv za sve, za sve!". "Ja sam je ubio!". Zena ga nije razumila, ali kad je dosla pala je u nesvjest.
Dosla je hitna pomoc, ali je bilo prekasno.
U njenoj sobi su nasli pismo, pisalo je:

Petak 13

Dragi Oce

"Nemoj da se ljutis na mene. Ovo je bilo najbolje i najlakse resjenje. Nije me bolilo. Moj Kristija je otisao iz grada a ja za uvjek iz ovoga svijeta. Vi ste jos mladi. Ako budete imali kcerku, daj te joj ime Tea. Neka ima ono sve sto nisam ja imala. Neka bude srecna.
I poslije svega VOLI VAS VASA TEA".


Dan poslije Teine smrti stiglo je pismo od Kristijanovih roditelja, pisalo je:

Subota14

Draga nasa Tea

"Kristija nije vise ziv. Od kada se vratio, djelovao je nikako, izgubljeno. Bio je petak 13. Ovdje je padala kisa, nije htjeo da ponese kisobran, neznam zasto. Drug mu je rakao da se skloni sa puta zato sto su kola nailazila, Kristijan ga nije poslusao i kola su ga udarila. Na smrt nam je rekao: "Ja moram svojoj Tei, on me zove."
Dao mi je adresu da ti napisem DA TE JE PUNO VOLJEO.
Kristijanovi Roditelji...


Otac i majka su dobili cerku i nazvali su je Tea. Imala je sve sto Tea nije.

07.01.2011.

MeŠa SeLimoviĆ ---

''Suze mi teku od smijeha, ako prestanem da se smijem, ostat ce samo suze ''

'' Sve ce proci... Ali, kakva je to utjeha?' Proci ce i radost, proci ce i ljubav, proci ce i zivot. Zar je nada u tome da sve prodje? ''

'' Od Bosnaca se moze svemu nadati. Godinama zivi kao pametan covjek, a onda sve ucini da bi dokazao da je budala ''

'' Cudno je to kako je malo potrebno da budemo sretni, a jos cudnije kako nam bas to malo nedostaje ''


Inspiracija za svakoga... Meša  Selimovič...

01.12.2010.

....

Nemoj nikad skitnicu da ljubis,jer on nema ni staze,ni puta.Ne mozes ga vezati za sebe,kad je jednom naviko da luta!!!

28.11.2010.

Forgotten

Forgotten...zaboravljeni...
Zbog cega???
Kako???
Kad???
Dali su stvarno zaboravljeni???

Jedan dio iz Svete Knjige, koji necu citirati jer ne znam tocno kako ide, govori o tome da na svijetu ne postoji zaborav, da ne postoje oni koji zaboravljaju, niti oni koji su zaboravljeni.

Moja prica... otprilike ovako krece...

I prije sam imao neke stranice koje sam radio, izbjegavajuci pisati o onome sto zelim. Mnogi misle kada se spomene rijec pisati o onome sto zelimo, pisati o sebi... Ne, ne zelim pisati o sebi, nego o nekim sitnicama koje zelim a koje mi nedostaju, o onim stvarima za koje ja i Vi, cjenjeni citaoci kazemo da su za tren izmakle nama... Slozit ce te se sa mnom da je mnostvo nedostataka kod svake osobe na ovom ako ga mozemo nazvati svijetu. Nekima fali sreca, nekima ljubav, nekima novac, nekima ostvarenje sna. Moje skromno misljenje mi kaze: '' Da je Bog zelio savrsenstvo, nebi stvorio covjeka.'' Ne znam dal' ce se iko sloziti sa mnom ili me uvjeriti da nije tako, sto bih izuzetno cijenio.
Sve te upitnike, vjerovatno cu da otklonim u nekim sesdesetim ako ih dozivim.
 
Ovo je kratki citat kojeg se drzim za zivota, ali je tesko shvatiti njegovu bit. Procitao sam ga u nekoj staroj knjizi na dan prije Nove Godine u Lillehameru (Norveska). Takodje, ne zna se ko je napisao ovo...

'' Nikada za vjeke vijekova, nijedno bice nije izgadilo svoj put i sudbinu. Neki su cak nasli put, i poceli graditi temelje na njemu, ali nikad nisu napravili cvrsti temelj, ili nisu znali da se tim putem vise ne ide ''